INDUSTRIJSKA BAŠTINA

KULTURNI KAPITAL I RAZVOJNI POTENCIJAL

 

GORAN ARČABIĆ

Muzej grada Zagreba​

 

 

Percepcija vrijednosti industrijskih krajolika, objekata, proizvoda i opreme kao segmenta kulturne baštine novija je pojava. Međutim, u zapadnoeuropskoj praksi zaštite spomenika (ponajprije u Velikoj Britaniji) prisutna je gotovo pola stoljeća, a prvi industrijski objekti upisani su na listu svjetske baštine UNESCO-a prije dvadeset i pet godina. Sadržajna prenamjena industrijskih objekata postala je okosnicom razvoja niza gradova i regija unatrag tri desetljeća. Potencijali napuštenih tvorničkih kompleksa i prateće infrastrukture koriste se kao baza urbane, ekonomske, demografske i ekološke regeneracije nekoć proizvodnih sredina. U skladu s potrebama postindustrijskog društva, prostori tradicionalne industrijske proizvodnje postaju oslonac razvoju tercijarnih djelatnosti ili se transformiraju u inkubatore razvoja novih tehnologija. Funkcionalnost industrijskih objekta pritom otvara brojne mogućnosti njihove prenamjene.

Izlaganje prezentirana tri europska primjera prenamjene industrijskih krajolika i kompleksa s različitim pristupom upravljanja naslijeđem. Sveobuhvatnim projektom konverzije industrijskog krajolika IBA Emscher Park, na početku 21. stoljeća stvoreni su preduvjeti održivog razvoja dotad kontaminiranog, ekonomski iscrpljenog i depopulacijom zahvaćenog područja njemačke oblasti Ruhr. Mogućnost usklađivanja javnih i korporativnih interesa prezentirana je projektom Elektropolis Berlin. Inventivan pristup upravljanju graditeljskim naslijeđem u vlasništvu berlinskog poduzeća za proizvodnju i distribuciju električne energije osigurao je 'novi život' tehnološki zastarjelim objektima te je pomogao izgradnji pozitivnog imidža tvrtke. Finski grad Tampere primjer je transformacije jednog od skandinavskih industrijskih središta u 'Grad muzeja'.