CRKVA S OŽILJCIMA

 

 

IVAN MATEJČIĆ

Akademija primijenjenih umjetnosti u Rijeci

 

Restauriranje građevine bivše crkve Sv. Stjepana u Peroju dovršeno je 2012. godine te je prošlog ljeta predstavljena lokalnoj javnosti. Metodologija obnove ovog važnog istarskog srednjovjekovnog spomenika donekle se morala razlikovati od rutinske, a sve poradi specifične povijesne sudbine građevine koja je na njoj ostavila bitne „ožiljke“. Najveću je transformaciju crkva doživjela kada je u drugoj polovici 19. stoljeća desakralizirana i prodana lokalnim poljodjelcima koji je dalje koriste kao štalu i spremište krme za blago. Ovu je funkciju crkva zadržala sve do kraja 20. stoljeća kada je otkupljuje Grad Vodnjan te započinje njezino restauriranje. Istraživanje jednobrodne građevine s ostacima tri upisane apside i nejasnim tragovima fresaka na zidu, iznijelo je na vidjelo podatke kojima se može upotpuniti pretpostavka o njenom izvornom izgledu, a arheologija je potvrdila pretpostavku o radikalno drugačijem izgledu pročelja. Razmatranja i zaključci o izvornom izgledu građevine nisu niti u jednom trenutku potakla ideju „obnove“ povijesnih oblika. Naime, najautentičniji i ujedno najupečatljiviji, sačuvani povijesni sloj građevine je onaj kada je služila kao štala. Povijesni i kulturni značaj tog sloja građevine lako je vrednovati: možda je pred nama posljednja prilika gdje se može vidjeti crkveni prostor pretvoren u štalu. Takvih se, za nas skarednih i sablažnjivih adaptacija crkava zbilo mnogo širom svijeta tokom dalje i bliže povijesti, ali nisu poznata mjesta gdje se još mogu tako jasno doživjeti. Rješenje je nađeno u nevinoj ideologiji krilatice „konzervirati, a ne restaurirati“. Naravno da se ovakav postupak u provedbi pokazao puno složenijim i osjetljivijim nego što se pretpostavljalo. Zahvaljujući ukupnoj sreći i neobičnoj dobrohotnosti vlasnika (Grad Vodnjan) ovaj je zahvat priveden kraju. Uz opis istraživanja, prijedloga znanstvenih zaključaka, opisa radova i metodologije kojom su rukovođeni biti će navedeni i argumenti kojima se nastojalo senzibilizirati široku javnost za ovakav pristup „obnovi“ kulturno-povijesnog dobra .