OSOBITOSTI ZAŠTITE I OBNOVE GRADITELJSKOG NASLIJEĐA MODERNE

Ivan Vitić: sklop stambenih zgrada u Laginjinoj ulici u Zagrebu

 

 

ALAN BRAUN

Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

 

Danas, pola stoljeća od posljednjih realizacija arhitekture Moderne, sazreli su uvjeti za strukovnu diskusiju problematike zaštite i obnove arhitekture nastale do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća. Znanstvena istraživanja nedvojbeno su utvrdila da je hrvatska moderna arhitektura jedan od nositelja nacionalnog kulturnog identiteta. Ipak, mnoge građevine iz tog razdoblja u međuvremenu su doživjele niz neprimjerenih zahvata, koji su u bitnom narušili njihovo izvorno oblikovanje, odnosno autorske arhitektonske ideje i detalje. One malobrojne,koje su očuvane u svojoj izvornoj pojavnosti, danas zahtijevaju hitnu obnovu uslijed neodržavanja.

Osobitosti obnove graditeljskog naslijeđa Moderne, u odnosu na ranija razdoblja, nisu samo izostanak sustavnog konzervatorskog istraživanja i zaštite građevina Moderne ili relativno skromna dosadašnja, pa i međunarodna iskustva, u obnovi istih, već često i složena vlasnička struktura s velikim privatnim udjelom. S druge strane, u pravilu je očuvana i dostupna izvorna dokumentacija, a ponekad je, o nekim pojedinostima moguće porazgovarati i sa živućim suradnicima na projektu. Pri projektiranju obnove naglašen je izazov uporabe suvremenih tehničko-tehnoloških rješenja, čija je primjena začeta upravo u razdoblju Moderne, pa nerijetko takve odluke postaju glavni konzervatorski diskurs.

Na primjeru projekta obnove stambenog sklopa u Laginjinoj ulici u Zagrebu, pojedinačno zaštićene građevine iz opusa arhitekta Ivana Vitića te na recentnim obnovama njegovih građevina koja nemaju status zaštićenog kulturnog dobra, mogu se jasno i nedvojbeno pokazati sve osobitosti zaštite i obnove graditeljskog naslijeđa Moderne.