ŠIBENSKA TVRĐAVA SV. MIHOVILA U KANDIJSKOM RATU

 

ANGELA BUJAS, IVO GLAVAŠ

Ministarstvo kulture RH, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Šibeniku

 

Dosadašnje spoznaje o tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku relativno su skromne, a objavljena građa uglavnom je nesistematizirana tako da danas nije moguće u potpunosti definirati različite graditeljske faze. Sukladno tome i promjene koje je tvrđava doživjela kao odgovor na upotrebu vatrenog oružja, posebice topništva treba dodatno istražiti. Uvidom u kod nas dosad gotovo nepoznatu grafičku mapu Vincenza Coronellija iz biblioteke Marciana u Veneciji, pružila nam se mogućnost rasvijetliti fazu adaptacije tvrđave koju povezujemo s periodom Kandijskog rata (1645. – 1669.). U tom razdoblju grozničavog utvrđivanja Šibenika i Splita pred opasnom turskom najezdom, prepoznajemo dio istog obrambenog programa u kojem istaknutu ulogu imaju kondotijeri u mletačkoj službi Christoph Martin von Degenfeld i Camillo Gonzaga.

Nakon terenskog obilaska tvrđave sv. Mihovila i usporedbe s Coronellijevim prikazom te tekstualnim obrazloženjem koje pripada karti, ustanovili smo i izdvojili različite fortifikacijske detalje karakteristične za obranu i upotrebu vatrenog oružja. Topovske bitnice postavljene na istaknutim obrambenim točkama, batteria Barone na zapadu i batteria Gonzaga na istoku, najvažniji su dio modernizacije obrambenih kapaciteta tvrđave koje je moguće direktno povezati s intervencijama u doba Kandijskog rata. Također smo uspjeli uočiti ostatke intervencija u južnom podzidu tvrđave (falsa bragha) nakon prve eksplozije barutane 1663. godine kad su gotovo potpuno srušene zapadna i južna kurtina. Unutar južnog podzida vidljivo je mjesto gdje se vanjskim stubištem uspinjalo na ostatke kurtine i ulazilo u unutrašnjost tvrđave. Tada su možda izgrađena i vrata kojima se iz smjera zapadnog podzida ulazilo u južni. Vrata su preoblikovana 1832. godine, ali se vide temelji izvornog pravca pružanja zida. Zbog suvremenih intervencija kojima su posve proizvoljno preoblikovani dijelovi sjevernog podzida, gotovo je nemoguće utvrditi fortifikacijske elemente zbog kojih taj dio tvrđave Coronelli također naziva falsa bragha. Ostaje nepoznato i koje je tehničko rješenje topovskog kavalijera pod nazivom batteria Gonzaga na uglu sjeverne i istočne kurtine. Moguće je da je ta topovska bitnica bila na drvenoj konstrukciji. Batteria Barone na zapadnom podzidu tvrđave nalazila se na nasutom položaju koji je nekada vjerojatno završavao zemljanim grudobranom kako je to prikazano na Zavoreovoj karti s kraja 18. stoljeća. Na povišenom položaju ispod same zapadne kurtine tvrđave sv. Mihovila, Coronelli crta još jednu topovsku bitnicu pod nazivom ˝Batteria Span˝ koja se u to vrijeme tek planira izgraditi. Nakon nedavne obnove tvrđave više je nemoguće raspoznati njene eventualne arhitektonske ostatke.

Vincenzo Maria Coronelli, koji se titulira službenim mletačkim kozmografom, autor je više od stotinu grafičkih mapa među kojima je i nekoliko karata šibenskih utvrda od čega se kaštel sv. Mihovila vidi na dva detaljna prikaza. Zapanjujuće je u kojoj je mjeri pomoću tih prikaza danas moguće identificirati faze izgradnje i različite fortifikacijske elemente na samoj tvrđavi. Štoviše, mogli bismo kazati da je znanstveno proučavanje fortifikacijske arhitekture bez cjelovitog poznavanja Coronellijevog opusa nemoguće.