INTEGRACIJA ARHEOLOŠKIH NALAZIŠTA U ARHEOLOŠKI PARK

PRIMJER DONJOKAŠTELANSKOG POLJA

 

MIRO KATIĆ

Ministarstvo kulture RH, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Trogiru

 

Na prostoru Donjokaštelanskog polja nalaze se tri važna arheološka lokaliteta povezana starom antičkom cestom koja se zove „Javorski put“. Na samoj obali u Resniku nalazio se Siculi, kasno-republikanski rimski grad koji je imao luku. Spomenutim Javorskim putom dolazi se do gradine Veli Bijać gdje se nalazilo najstarije prethistorijsko naselje na području Kaštelanskog zaljeva. Gradina na Velom Bijaću vrhunac razvoja doživljava u starije željezno doba. Rimska cesta prolazi s južne strane gradine i nastavlja prema ranokršćanskoj i srednjovjekovnoj crkvi sv. Marte u Bijaćima. Tu je bila rezidencija hrvatskih narodnih vladara. Crkvu sv. Marte najvjerojatnije su sagradili knez Mislav ili Trpimir u prvoj polovici 9. st.

Svi se lokaliteti nalaze u relativno sačuvanom pejzažu Kaštelanskog polja. Osim što su prostorno povezani, sva tri nalazišta na najbolji način prezentiraju prethistorijsko, antičko i srednjovjekovno razdoblje Srednje Dalmacije. Neraskidivo su povezani s prirodnim okolišem, pogotovo crkva sv. Marte koja je okružena maslinicima i vinogradima. Bespravna izgradnja i „gospodarski objekti“ sve više devastiraju Donjokaštelansko polje pa i neposredni okoliš navedenih nalazišta. Promatrani kao cjelina, predstavljaju kvalitetan kulturno – turistički resurs, koji će, ukoliko se nalazišta budu štitila pojedinačno, vrlo brzo izgubiti prirodni ambijent jer se poljoprivredno zemljište brzo pretvara u građevinsko. Stoga bi ovakva i slična nalazišta trebalo integrirati u Arheološki park. Na taj način ne štitimo samo nalazišta nego i „kontekst“, u ovom slučaju to je sačuvana rimska parcelacija zemljišta. Arheološkom parku treba odrediti primjeren režim zaštite koji ne isključuje uređenje pješačkih i biciklističkih staza, manjih ugostiteljskih objekata u ruralnom ambijentu Kaštelanskog polja prilagođenih tradicijskoj arhitekturi Kaštela, treba odrediti i način gospodarenja parkom (koncesije, arheološka istraživanja u koja se mogu uključiti turisti), hortikulturno uređenje, etc. Arheološki park u prvom redu treba biti jasnije provučen kroz prostorno plansku dokumentaciju, također ga treba staviti kao posebnu kategoriju u Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.