MEĐUNARODNA RADIONICA ARHITEKTURE FORTIFIKACIJA NA BRIJUNIMA

 

ZOFIA MAVAR

Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine (I)

DRAŽEN ARBUTINA

Tehničko veleučilište u Zagrebu (II)

 

 

OD EVIDENCIJE K ZAŠTITI  (I)

Objekti fortifikacija odraz su civilizacijskih, političkih i ekonomskih uvjeta, te trajni dokument vojnih doktrina svojega vremena. Oblikovali su ih vojni inženjeri i tehničari,vješto prilagođavajući gradnju potrebama i logici ratnih operacija i terenskim uvjetima, primjenom najboljih tehničkih i tehnoloških rješenja. Uz primarnu obrambenu funkciju gradnja fortifikacija imala je i pozitivne učinke na razvoj područja i poboljšanje životnih uvjeta stanovništva pa je tim veće njihovo kulturno-povijesno značenje. U impresivnom opusu fortifikacijske arhitekture kod nas, važno mjesto zauzima Pula, grad čiji je glavni čimbenik razvoja od polovice 19. stoljeća bila upravo militarna funkcija. No te austro-ugarske fortifikacije, čija vrijednost i značenje prelaze nacionalne granice, zbog smještaja u zonama posebne namjene desetljećima bile nedostupne stručnoj javnosti i stoga su i danas relativno slabo obrađene. Velike političke i gospodarske promjene iza 1990. te pokretanje brojnih planova razvoja i investicija, napose u priobalnom području Jadrana, bili su potencijalna opasnost za očuvanje naslijeđenih vrijednosti. No, postupna demilitarizacija većine objekata u području nekadašnje tvrđave Pula izravno ih je ugrozila jer se nitko više nije brinuo za njihov fizički integritet. Stoga su stručnjaci Ministarstva kulture - Uprave za zaštitu kulturne baštine intenzivirali aktivnosti na evidenciji i istraživanju arhitekture fortifikacija započete osamdesetih godina prošloga stoljeća, kao i na pronalaženju djelotvornih metoda njezine zaštite i uređenja. Godine 1998. iniciran je projekt „Stručna i znanstvena istraživanja te izrada koncepcije primjerene uporabe austrougarskih fortifikacija”, a 2001., u sklopu planova i programa novih investicija na Brijunima, pokrenuta je međunarodna radionica arhitekture fortifikacija za konzervatore i studente različitih fakulteta no komplementarnih usmjerenja. Radionica je pritom zamišljena kao začetak edukacijsko-znanstvenih djelatnosti vezanih za osnovne zadaće NP Brijuni, s vrlo složenim programom aktivnosti u koje su uključeni renomirani, mahom vanjski eksperti za vojnu arhitekturu, što je bitno utjecalo na kvalitetu i rezultate rada. Rezultati izneseni u ovome radu, postignuti u aktivnostima radionice tijekom jedanaest godina, u cijelosti potvrđuju opravdanost prvotno zamišljenog programa i načina njegove provedbe.

 

„RADIONICA/WORKSHOP” KAO MODEL TERENSKE I PRAKTIČNE NASTAVE  (II)

Proces obrazovanja i pripreme kadrova tehničkog usmjerenja, napose specifičnih profila, za rad na kulturnoj baštini kod nas nije zadovoljavajući, što zadnjih godina postaje sve značajniji problem. Na primjeru programa obrazovanja Graditeljskog odjela Tehničkog veleučilišta u Zagrebu nastoji se ukazati na nužnost senzibiliziranja i stručnog osposobljavanja mladih naraštaja stručnjaka, osobito građevinske struke za aktivnosti na zaštiti graditeljske baštine. Pritom se ističe važnost stjecanja praktičnoga znanja već tijekom studija na što ukazuju iskustva sudjelovanja studenata spomenutoga fakulteta u aktivnostima međunarodne radionice arhitekture fortifikacija na Brijunima. Ta je radionica dobar primjer i za sada jedini, praktične pripreme za radove na povijesnom graditeljstvu. Osobito se ističu prednosti i koristi stručne komunikacije u interdisciplinarnom radu i promišljanju konkretnih modela prenošenja znanja te njihova praktična provjera tijekom realizacije radnih zadataka. Poseban naglasak tijekom održavanja radionice je na dokumentiranju baštine, analizi, te prijedlozima zaštitnih radova na građevinama i njihovim konstruktivnim dijelovima.