Ishitrenim idejnim projektom bilo je predviđeno drastično zadiranje u strukturu pročelja. Nakon odbacivanja takvog rješenja sanacije konstrukcije, prvo se pristupilo praćenju rada pukotina, nakon čega je na temelju dobivenih rezultata izrađen projekt konstruktivne sanacije. Tijekom izrade projekta postojala je alternativa: ugradnja “protetike” koja je opet zahtijevala mjestimično grubo zadiranje u krajnje osjetljivu povijesnu strukturu ili rješavanje problema rekonstrukcijom urušenih dijelova, a za koje se raspolagalo svim potrebnim podacima. Na kraju se opredijelilo za drugu mogućnost, kojom se fizički ne zadire u izvornu strukturu pročelja, rehabilitiraju se bitni izvorni dijelovi pročelja, pri čemu se znatno povećava njegova čitljivost, koja je važna posebno u edukativnoj funkciji spomenika.