SLIKA SPOMENIKA I PRINCIP PROMJENE

 

MARKO ŠPIKIĆ

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

 

Princip promjene u konzervatorsko-restauratorskoj predaji ima zanimljivo povijesno podrijetlo. U povijesti hrvatske zaštite spomenika važan je utjecaj srednjoeuropske teorije konzerviranja u kojoj se od kraja 19. stoljeća pojam promjene počeo držati nepotrebnim i opasnim, što je dovelo do aktivnog promicanja krilatice Konzervirati, a ne restaurirati. Ona je kao metodološko mjerilo zadržana do razaranja u Drugom svjetskom ratu i prvi puta preispitivana nakon 1945. godine. Štoviše, ideja promjene u konzervatorskoj se etici tada morala povezati s društvenim prevratom sustava vrijednosti nove države izrasle na simboličkim i konkretnimruševinama triju prethodnih.

Promjene u slici spomenika – od pojedinosti na pokretnoj baštini do povijesnih urbanih cjelina – u neovisnoj se Hrvatskoj mogu razgraničiti u posljedice nebrige i strukovnoga htijenja. U uvodnom će se izlaganju stoga raspraviti o utjecaju tih promjena na status i suvremeno poimanje naše kulturne baštine. Izlagač će usporediti europska i hrvatska iskustva u razvitku odnosa prema pojmu promjene kao jednom od temelja razumijevanja povijesti konzervatorske ideje i strukovne etike. Prikazat će povijest modernog odnosa očuvanja i potrebe za promjenama, stavljajući naglasak na suvremene rasprave, pa i podjele, unutar svjetske konzervatorske zajednice, propitujući u tom kontekstu i položaj recentnih pojava u hrvatskoj konzervatorsko-restauratorskoj praksi.