"TURSKA VRATA" I ĐURĐEVAČKI BASTION TVRĐAVE KOPRIVNICA

 

ZLATKO UZELAC

Ministarstvo kulture RH

 

Nekadašnja južna gradska vrata Koprivnice nedavno su odzidana nakon puna četiri stoljeća. Preostala u fragmentarno očuvanoj cjelini nekadašnjeg jugoistočnog dijela gradskih zemljanih bastionih fortifikacija, ona sada stoje kao osamljena građevina, fizički odvojena od preostalog dijela zemljanog uzvišenja nekadašnjeg jugoistočnog, Đurđevačkog bastiona, kao i velikog dijelom očuvanog opkopa s ostacima dva zemljana ravelina. Odzidavanje gradskih vrata, izgrađenih 1586.g., ali već početkom 17. stoljeća zazidanih i pretvorenih u Oružanu, a potom u 18 st. i dijelom pregrađenih, implicira i potrebu obnove 60 metara dugog pristupnog drvenog mosta. Most je bio uklonjen u vrijeme zazidavanja vrata, kada je dotadašnji zemljani bastion 16. stoljeća s karakterističnom "uškom" novotalijanske škole, koji je još 1566.g., nakon pada Sigeta projektirao Francesco Thebaldi, a kojega je desetak godina kasnije1578. počeo graditi Giuseppe Vintana, bio pri završetku Dugog rata oko 1610.g. preuređen u skladu s načelima novonizozemske škole. To preuređenje, koje je vjerojatno projektirao Albrecht Wendschutz, inžinjer školovan u Nizozemskoj bilo je izvedeno na način da je zemljani nasip zaklonio vanjsko pročelje tada zazidanih vrata, a prema opkopu je bio postavljen i dodatni nasip karakterističnog niskog "predziđa" (falsabrage).

U drugoj polovini 19. st. uklonjen je dio nasipa, tako što je s cijele zapadne strane bastiona zemlja zaravnjena u opkop, pa je "Oružana" ostala odvojena od preostalog zapuštenog, ali ipak znatno očuvanog dijela fortifikacija staronizozemske škole, jedinstvenog spomenika svoje vrste u ovom dijelu Europe. Predlaže se obnova porušenog zapadnog dijela bastiona prema projektu iz 16. stoljeća, vraćanjem zemlje iz opkopa, te obnova mosta, dok svi ostali dijelovi očuvanih jugoistočnih fortifikacija Tvrđave Koprivnica moraju biti samo uređeni i manjim dijelom dograđeni u skladu s projektom s početka 17. st. Za takvu odluku, koja znači prezentaciju oba povijesna sloja razvitka Koprivničkih fortifikacija presudni su međutim urbanistički razlozi, jer samo obnova mosta omogućava prostornu integraciju cjeline, dok bi obnova jedino prema projektu iz 17.st (kao što je to bilo predloženo) razdvojila vanjsku i unutarnju stranu prostora, uz to što bi obnovljeni nasip zemlje bez razloga zaklonio pročelje "Oružane".