CLAUSTRA ALPIA IULIARUM

KASNOANTIČKI OBRAMBENI SUSTAV

 

JOSIP VIŠNJIĆ

Hrvatski restauratorski zavod

 

 

Termin Claustra Alpia Iuliarum (Iulia claustra, claustra Italiae….) koji se pojavljuje u nekoliko povijesnih izvora odnosi se na kasnoantički obrambeni sustav izgrađen s ciljem obrane samog središta Rimskog Carstva, antičke Italije. Bio je to sustav utvrda i obrambenih zidova s kulama građenim na pravcima glavnih prometnica koje su iz provincija Norika, Panonije i Dalmacije vodile u Italiju. Ostaci obrambenih struktura claustra najvećim se dijelom protežu područjima današnje Hrvatske i Slovenije, a manji se segmenti bedema pojavljuju na području današnje Italije i Austrije. U Hrvatskoj je glavnina obrambenih struktura bila vezana uz lučki grad Tarsatiku (Rijeka) u kojoj se nalazilo i vojno zapovjedništvo (principij) južnog sektora ovog obrambenog sustava. Obrambeni se zidovi podijeljeni u segmente protežu kilometrima prema sjeveru, a uz grad su bile izgrađene i nadzorne utvrde. Južni sektor sustava izgrađen je s ciljem zatvaranja važne prometnice koja je iz Dalmacije, preko Tarsatike i Tergesta vodila prema Akvileji. Na području Hrvatske pronalazimo još jedan manji segment obrambenih zidova kod naselja Prezid, izgrađen s ciljem zatvaranja prirodnog prolaza koji je iz smjera istoka vodio prema drugoj važnoj komunikaciji, cesti Emona - Akvileja.

Ostaci obrambenih struktura sačuvani su uglavnom u vidu razasutih nakupina kamena koje se pružaju krajolikom prateći pritom konfiguraciju terena i prilagođavajući mu se. Iz tog su razloga ostaci sustava danas teško prepoznatljivi, a njihovo otkrivanje i dokumentiranje iziskuje intenzivne terenske preglede po teško pristupačnim područjima. Tijekom posljednjih stotinjak godina obavljen je cijeli niz istraživanja koja su dovela do današnjeg stupnja poznavanja ovog iznimnog sustava obrane, međutim njegova kompleksnost i stupanj očuvanosti pojedinih segmenata uzrokuje konstantno širenje spoznaja i nadograđivanje korpusa ove spomeničke cjeline.

Iako Claustra Alpia Iuliarum predstavlja jedan od najznačajnijih spomenika kasnoantičkog razdoblja na tlu Hrvatske te unatoč očitoj ugroženosti spomenika uvjetovanoj ljudskim djelovanjem i prirodnim procesima, ona do danas u pravnom smislu nije zaštićena kao kulturno dobro. Neosporna vrijednost spomenika i potreba za njegovim očuvanjem i daljnjim istraživanjem svakako iziskuju određeni stupanj pravne zaštite. U predavanju će se stoga uz interpretaciju načina funkcioniranja te opisa stanja pojedinih dijelova sustava otvoriti i teme vezane uz potrebu, mogućnosti, probleme i načine provedbe zaštite sustava claustra.